

Kada naručuju autodizalicu, mnogi klijenti kažu samo koliko je težak teret. Teret ima osam tona, pošaljite dizalicu od deset. Na terenu se tada ispostavi da dizalica ne može da ga podigne, jer teret treba spustiti dvadeset metara dalje, iza zgrade. Izbor autodizalice ne zavisi samo od težine tereta, već od udaljenosti, visine i prostora za postavljanje. Razumevanje osnovnih pojmova pomaže da se izbegnu skupe greške i izgubljen dan na gradilištu.
Broj u nazivu dizalice označava najveću nosivost, koju dizalica postiže samo u idealnim uslovima. To znači sa najkraćom strelom, na najmanjem dohvatu, uz potpuno izvučene stabilizatore i pun kontrateg. U praksi se teret retko podiže tako blizu dizalice. Čim se strela izvuče i teret udalji od centra okretanja, dozvoljena nosivost brzo pada. Dizalica od sto tona na velikom dohvatu može bezbedno podići samo nekoliko tona.
Dohvat je horizontalna udaljenost od centra okretanja dizalice do tereta, odnosno do kuke. Što je dohvat veći, to teret stvara veći moment prevrtanja, kao kada pokušate da držite tešku kesu ispruženom rukom. Zato se kod planiranja uvek meri gde dizalica može da stane i koliko je daleko mesto gde teret treba spustiti. Mnogi klijenti iznenađeno saznaju da im je, zbog dohvata, potrebna znatno veća dizalica nego što su mislili. Precizne mere su najbolja ušteda.
Svaka autodizalica ima tablicu opterećenja, dokument proizvođača u kome je za svaku dužinu strele i svaki dohvat navedena dozvoljena težina tereta. Tablica postoji u više varijanti, za različitu količinu kontratega i različit položaj stabilizatora. Rukovalac dizalice na osnovu nje i podataka sa terena proverava da li je dizanje moguće. Savremene dizalice imaju i elektronski sistem koji stalno prati opterećenje i zaustavlja kretanje pre prekoračenja. Ipak, planiranje počinje od tablice, pre dolaska na teren.
Pored dohvata, važna je i visina dizanja. Teret koji se postavlja na krov zgrade ili vrh silosa traži dužu strelu, a duža strela znači manju nosivost na istom dohvatu. Kod veoma visokih dizanja koristi se i produžetak strele, takozvani jib, koji dodatno povećava domet, ali smanjuje dozvoljenu težinu. Visina se računa do mesta gde teret treba da se spusti, uz rezervu za pribor i prepreke. Bez ovih podataka nije moguće izabrati pravu dizalicu.
Masa tereta nije jedina masa koju dizalica podiže. Kuka, sajle, lanci, traverze i drugi pribor za vezivanje tereta imaju svoju težinu, koja se dodaje teretu. Kod težih dizanja pribor može da teži i nekoliko stotina kilograma. Ako se to zanemari, proračun može da pokaže da je dizanje na granici, iako to nije. Iskusni rukovaoci uvek računaju sa ukupnom masom.
Autodizalica mora da ima dovoljno mesta da potpuno izvuče stabilizatore, bočne oslonce koji je drže stabilnom. Ako stabilizatori ne mogu da se izvuku do kraja, dozvoljena nosivost je manja. Ispod stabilizatora stavljaju se podmetači koji raspoređuju pritisak na tlo. Tlo mora biti dovoljno čvrsto, bez skrivenih šahtova, podzemnih garaža i sveže nasute zemlje. Ovaj podatak je za izbor dizalice podjednako važan kao i težina tereta.
Dalekovodi, kablovi, drveće, susedne zgrade, nadstrešnice i trolejbuska mreža mogu da ograniče kretanje strele. Ponekad dizalica mora da stoji dalje od tereta nego što bi bilo idealno, pa se dohvat povećava. Blizina električnih vodova posebno je opasna i zahteva propisanu bezbednu udaljenost ili isključenje napona. Zato je obilazak lokacije pre dizanja najbolji način da se izbegnu iznenađenja. Kod složenih poslova radi se i plan dizanja.
Kada pozivate firmu za iznajmljivanje autodizalice, pripremite nekoliko osnovnih informacija. To su masa tereta, njegove dimenzije, udaljenost od mesta gde dizalica može da stane do mesta gde teret treba spustiti, visina dizanja i opis terena. Fotografije lokacije i tereta mnogo pomažu. Ako ne znate tačnu težinu, pogledajte tehničku dokumentaciju mašine ili natpisnu pločicu. Na osnovu ovih podataka bira se dizalica koja će posao uraditi iz prvog pokušaja.
Dizalica koja radi na samoj granici nosivosti nema rezervu za vetar, neprecizne podatke o masi ili neočekivane prepreke. Malo veća dizalica radi mirnije i bezbednije, a često i brže, jer ne zahteva toliko pomeranja. Razlika u ceni između dve dizalice često je manja od troška izgubljenog dana i ponovnog dolaska. Pravilan izbor autodizalice je ušteda, a ne trošak.
Nosivost dizalice nije jedan broj, već odnos težine, dohvata i visine. Što su podaci sa terena precizniji, to je izbor dizalice sigurniji. Iskusan rukovalac i dobra priprema čine da teret stigne tačno tamo gde treba.
Kod mašina i opreme masa se najčešće nalazi na natpisnoj pločici ili u tehničkoj dokumentaciji proizvođača. Kod građevinskih elemenata, poput betonskih ili čeličnih delova, masa se računa iz projekta. Ako podatak ne postoji, bolje je proceniti sa rezervom nego potceniti. Firma za iznajmljivanje dizalica može pomoći u proceni.
Može, ako je strela dovoljno duga i ako dizalica ima dovoljnu nosivost na tom dohvatu i visini. Ovakva dizanja traže preciznije planiranje, jer rukovalac često ne vidi teret direktno. Tada se koristi signalista i radio veza. Prepreke i bezbednosne udaljenosti proveravaju se pre početka.
Vreme zavisi od veličine dizalice i uslova na terenu. Manje dizalice se postave relativno brzo, dok veće, koje traže dopremanje kontratega, traže više vremena. Teren, prilaz i potreba za podmetačima takođe utiču na trajanje. Ovo se uračunava u plan rada.
Može, ali uz prethodnu proveru nosivosti podloge i odobrenje za zauzeće javne površine kada je reč o javnom prostoru. Ispod trotoara mogu biti instalacije i šahtovi koji ne podnose opterećenje stabilizatora. Na parkinzima iznad podzemnih garaža posebno se pazi na nosivost ploče. Lokacija se pregleda pre dolaska dizalice.
U tom slučaju dizanje se ne izvodi, jer bezbednost ima prednost nad rokom. Zato je važno da podaci budu tačni pre dolaska. Ponekad se problem reši pomeranjem dizalice bliže teretu ili drugačijim načinom vezivanja. Ako ne, dolazi veća dizalica, što košta vreme i novac.
…
